Nije prošlo dugo prije nego što su krenula pitanja o tome kakva je zapravo ta obećana zemlja Amerika. Veljko, pun dojmova i očito s debljim novčanikom, nije krio svoje uzbuđenje. "Ma ne mogu ti objasniti riječima, sve ti je veliko", započeo je svoju priču, objašnjavajući kako se tamo ulice nazivaju avenijama, a zgrade idu "skroz do u nebo".

Njegov kaubojski šešir odmah je postao predmet šale pa mu je jedan od prisutnih dobacio da izgleda kao redikul. No, Veljko se nije dao smesti, ponosno ističući kako je to pravi kaubojski stil te da je donio jedan i na poklon. Prema njegovim riječima, u Americi je sve u znaku automobila i stalne jurnjave, a najviše od svega cijeni se novac. "Sve se vrti oko novca, samo money, money", opisao je.

Da nije samo promatrao nebodere, dokazuje i njegov neobični poslovni pothvat. Veljko je s ponosom otkrio kako je otvorio restoran u jednom od ljepših dijelova grada, i to u partnerstvu s Talijanom po imenu Pietro. Okupljeni su u početku bili pomalo sumnjičavi, no on ih je brzo uvjerio u svoj strelovit uspjeh. "Svaki dan ljudi stoje u redu samo da bi jeli našu spizu, janjetinu i tripice", ispričao je Veljko, dokazujući kako balkanska hrana itekako ima svoje obožavatelje i tisućama kilometara daleko.

Unatoč sjajnom životu, punim džepovima i restoranu pred kojim se čeka u redovima, mnoge je zanimalo zašto se uopće vratio. Pitanje se naprosto nametnulo samo od sebe dok su ga slušali.

Njegov odgovor bio je jednostavan i pun emocija. Nije mu nedostajalo ni novca ni poslovnog uspjeha, ali mu je neizmjerno nedostajao rodni kraj.

"Falilo mi je Vrilo, a mogu ti reći da si mi i ti falio", priznao je iskreno Brici i starom društvu. To je samo potvrdilo da ni sav sjaj stranog svijeta ne može zamijeniti toplinu doma i ljude koje poznaje cijeli život.