U trenucima kada bi trebala osjećati najveću radost oko planirane svadbe, Karmela se suočavas golemim stresom i tugom. Njezina prijateljica Luce pokušava joj pružiti prijeko potrebnu utjehu, svjesna njezina osjetljivog stanja. Karmela ju nagovara da ode kući, da se makne od teške atmosfere, odmori se.
"Lezi i odmori, noseća si," savjetuje joj Karmela, znajući koliko proživljeni stres može biti opasan. No, unutarnji mir je luksuz koji Luce trenutno ne može pronaći. Misli su joj neprestano usmjerene na nesreću koja ih okružuje. Slušajući o Ivici, teškoj sudbini nesretne Kate i svemu što se izdešavalo, žene kroz suze preispituju postoji li uopće više poštenje na ovom svijetu.
Osjećaj da zlo pobjeđuje
Karmela se slomljeno pita kako je moguće da nevini ljudi toliko pate i završavaju iza rešetaka, dok oni koji čine najgore stvari slobodno šetaju.
"Tko sve hoda na slobodi? Pa kako mi to svi živimo, Luce moja?" izgovara Karmela. U atmosferi punoj tuge i očaja, dolaze do stravičnog zaključka kako se nalaze u vremenima u kojima zlo očito pobjeđuje, s osjećajem da im je i sam Bog okrenuo leđa onda kada im je bio najpotrebniji.
Pitanje hoće li istina i pravda na kraju ipak ugledati svjetlo dana ostaje visjeti u zraku, ostavljajući ranjivu trudnicu i njezinu prijateljicu u iščekivanju boljih dana.
