Carica Sisi poznata je po svojoj neospornoj ljepoti, a pamti se kao fascinantna žena s bogatom kulturom i raznovrsnim interesima. Prkosila je predrasudama svog vremena i svoje pozicije, te je bila strastvena ljubiteljica konja i hrabra jahačica. Još od malih nogu Sisi je gajila ljubav prema konjima, strast koju je naslijedila od svog oca, koji je posjedovao čistokrvne konje i organizirao konjičke priredbe.
Tragedije koje su je zadesile ublažavala je kroz svoju strast prema konjima. Carica je počela voditi ekstravagantan i nezdrav način života, duboko se povlačeći u vlastite misli i odlazeći na beskonačna jahanja. Iako ju je suprug Franjo Josip I. podržavao u njezinim konjičkim aktivnostima, bio je vrlo zabrinut za nju. "Budi sigurna, uživaj, jaši konje, vozi se kočijom, ali budi oprezna", napisao joj je u pismu iz Italije, gdje je nadgledao vojne akcije na habsburškim teritorijima.
Bila je hrabra i vješta jahačica, koja je mogla ostati u sedlu šest sati, jašući oko 200 km bez zaustavljanja. Godine 1854. Franjo Josip i Sissi okrunjeni su za kralja i kraljicu Mađarske u Budimpešti, što se za Sissi pokazalo kao blagoslov. U Mađarskoj je pronašla svoje omiljeno mjesto, dvorac Gödöll, gdje je držala svoje staje s preko stotinu konja i provodila većinu vremena s njima. Govorilo se da su joj konjušari svakodnevno pripremali barem tri konja. Također je stekla prijatelje među najboljim mađarskim jahačima tog vremena, koji su joj bili pratitelji u njenim beskonačnim jahanjima.
Sisi je jahala postrance, kao žena. Kaže se da bi, kad bi bila u sedlu, imala suknju za jahanje ušivenu kako bi osigurala savršen pad. Iako je nosila rukavice kako bi držala uzde, često ih je odbijala nositi, zbog čega su joj ruke krvarile nakon dugih jahanja. No, išla je još dalje – odlučila je jahati kao muškarac. Pokušala je skratiti svoju suknju za jahanje, ali nije uspjelo. Tako je zatražila savjet od svoje francuske učiteljice jahanja, koja je ispod haljine nosila kožne hlače. Nakon što je osigurala da su hlače dovoljno čvrste, zatražila je svoj sako, rukavice, bič i muško sedlo kako bi mogla jahati punom brzinom.
Godine 1874., njena sestra Marija Sofija, pozvala je Sisi u Englesku, gdje je Sisi upoznala najbolje engleske jahače i sudjelovala u lovu na lisice. Počela je preskakati prepreke, vođena svojim engleskim konjušarom Allenom, koji ju je poticao da radi smjelije vježbe. Sisi je svoje konjičke aktivnosti donijela i u Beč i Budimpeštu, gdje su svi bili impresionirani njenim vještinama.
Ne mareći za cijenu, kupovala je najbolje konje u Engleskoj. 1876. godine upoznala je škotskog jahača Williama Georgea Middletona, nadimkom "Bay", jednog od najboljih jahača 19. stoljeća. Isprva nije bio oduševljen idejom da trenira caricu i bio je grub prema njoj, ali na kraju je cijenio njezinu hrabrost. Sisi je toliko poštovala Baya da ga je prozvala svojim konjušarom, povjerenikom, savjetnikom i najboljim pratiteljem tijekom jahanja.
1883. godine, Sisi je iznenada odustala od svoje strasti prema konjima. Navodno je rekla da više nije zainteresirana te je prodala sve svoje konje i vratila se s carem u Beč.
Nagrađivanu seriju 'Sisi', o životu austrijske carice i ugarsko-hrvatske kraljice, pratite samo na platformi Voyo!
POGLEDAJTE BONUS VIDEO:
